Ponoćas, u jednoj dalekoj selo je bila stara ravnačka mašina. Žitelji su tu posebnu mašinu koristili za proizvodnju tkanine koja se zvala čirka. One su bile relativno velike i neugodne, sastojale su se od mnogih delova koji su zajedno funkcionisali. Sa tom mašinom su žitelji pravili razne stvari poput odeće, pokrivača i drugih tekstilija koje su koristili u svakodnevnom životu.
Ta stara ravnačka mašina je imala dug život ispred sebe. Predata kroz generacije kao obiteljski nasleđe. I ta mašina, koja je simbolizovala istoriju njihovog naroda i koliko su bili vekovi dobro u tkalstvu, bila je dragocenna svim seljanima. U teku vremena, kada je život promenjen sa postojećim novim mašinama koje su izumljene i stara tkacka mašina više nije korišćena, već je ostavljena dok ljudi zaborave njenu upotrebu. Dok je tiho stajala u prašnjavi kutiji, čekajući da netko ponovo seti.
Na sreću, stariji sela - koji su bili mudri i nisu zaboravili kako da pokrenu mašinu dok su prolazili kroz pubertet - došli su da pomognu ovim deci. Kada su se svi okupili oko stare mašine, počeli su da opisuju brojne osobene stvari koje su bile oko tih komponenti, oksidiranih osim grmlinjastih šešira od koristećeg materijala koji je bio previjen u nekada divnu tkaninu. Roditelji su zapravo vodili decu kroz proces montiranja i korišćenja mašine, tako da bi sami mogli da saznaju. Deca su sedela uz noge majke, gledajući u fascinaciji dok je ona prilagodila tepih, i prvi put su saznali o čudovitom magiju koja je tkalštvo.
Deca su saznala o staroj mašini za preplećivanje i postala su uzbuđena. Naravno, brzo su želeli da pokušaju to sami! On je počeo da igra s različitim materijalima, bojama i štampama. Svaki put, rezultat je bio da su napravili sve vrste lepih novih odjeća i pokrivaca kojih nitko u selu prije nije video. Pomoću stare mašine, procvetala je njihova kreativnost implementiranjem ideja u operacije.
Što više deci vježbaju, postajući vješti u preplećivanju unazad i napred kroz kurseve držeći ruke… oni nisu mogli da ostanu uzbuđeni time. Počeli su da uče ljudi iz svog kraja i neke susjede oko sebe kako da koriste ovu staru mašinu za preplećivanje koju su upravo naučili. Naučili su svoje prijatelje da prave zanimljive stvari i uzorke, donijeli su kulturu preplećivanja širom celog sela. Svi su želeli da budu deo toga, bilo je toliko interesovanja za sticanje ovog velikog veka.
Nije bilo dugo posle toga, kad je počeo da se priča o starijoj mašini za preplećivanje u njenom selu i okolini. Počela je da se gleda kao nešto više od samo stare mašine, simbol istorije i kulture koja živi u ovom selu. Žitelji sela su bili ponosni na svoje sposobnosti za preplećivanje kao i na lepe predmete koje su mogli da naprave. Ali u tom procesu su spasili tradiciju koja je bila na ivici izumiranja.
Žitelji sa čamacima su znali da je mašina osetljiva i da je trebalo brinuti o njoj. Pažljivo su održavali vatra kako bi se prodirala još mnogo godina. Želeli su da ostane nepagubljivo teritorijum za sve buduće generacije da uživaju, a takođe da vlasnici prisete koliko je važna kada će čitati o njenoj istoriji uz neki umelј svetlo.